King: Nomen est omen

Negdje sam pročitala da Stephen King piše po dvadeset kartica teksta dnevno, šest dana u tjednu. Već vas vidim kako razmišljate; čovjek je profesionalac, jedini posao mu je pisanje, a i godinama vježba. Nije sve u pisanju. Kad se počne pisati, već je pola posla napravljeno, iako i sam čin pisanja traži priličan fizički napor. O psihičkom da i ne govorimo.

I tako sam došla do zaključka, što me dulje budete poznavali sve će vam biti jasnije da nije uopće dobro kad ja dolazim do zaključaka, dakle, došla sam do zaključaka da King ima najmanje dva mozga. Jedan u kojemu žive likovi o kojima trenutno piše, ajme da mi je to vidit, koja je tu ludnica, i drugi koji mu služi za život običnog smrtnika, ono za disanje, hodanje, spavanje iako nisam sigurna da taj čovjek uopće spava kao što mi spavamo, mislim legne, promisli što ujutro treba napraviti, namjesti se i čeka kad će zaspati. Zamišljam da on živi  tek u krevetu , kad se primiri i kad izgmižu djevojčice, klaunovi i Moire.

Davno sam taknula u osinjak, negdje početkom osamdesetih, i iz knjižnice donijela knjigu poslije koje više ništa nije bilo isto. Poznato je da su knjižnice pune svakojakih knjiga i da čovjek nema toliko života da bi krenuo od početka i čitao redom. Moj filter je prva stranica. Ako mi se svidi, knjigu pod ruku i kući.

Pisac se zvao King, nikad čula za njega, knjiga Isijavanje;  otac, majka i sin useljavaju u hotel kojega će čuvati preko zime. Odlično. Obožavam obiteljske knjige, mislim ono , priča o nestašnom dječaku, njegovim roditeljima i dogodovštinama u hotelu. Knjiga i nije bila naročito primamljiva izvana, nekakve svjetlozelene korice, čini mi se presvučene platnom, onako baš starinska.

Navečer sam se ušuškala u krevet i otvorila obiteljski roman ni ne sluteći što me čeka. Koliko se sjećam, prvih dvadesetak stranica je bila prava idila, a onda je King počeo plesti. Strepila sam od zvijeri koja je lovila maloga po praznim hodnicima. Ne sjećam se više detalja, ali utisak nečeg nadnaravnog, nikad viđenog, stranog, zastrašujućeg i nemogućnost da se oduprem okretanju još jedne, pa još jedne stranice, još mi je i danas u živom sjećanju. Dočekala sam zoru s otvorenom knjigom, a moja bebica tog dana nije imala kraljevski tretman na kojeg je navikla; uglavnom sam je gledala preko knjige sve dok nisam došla do korica. To je bio prvi susret s Kingom čije prezime potvrđuje onu latinsku ; nomen est omen.

Čitala sam kasnije sve njegove knjige do kojih sam mogla doći i uživala u svakoj stranici, ali Nesanica je bila, iako sam se u međuvremenu navikla na Kingove čarolije, još jedno iznenađenje. Opet sam imala malu bebu, ali je ovoga puta knjiga bila dvostruko deblja, pa je mala beba nekoliko dana uživala ležeći pored mene u krevetu. Ustvari, u toj Nesanici baš i nema neke radnje, sve se ponavlja i cijelo vrijeme sam imala osjećaj da sanjam. Ako ćemo pošteno,  i padala sam u san za tog iscrpljujućeg maratona.

Što Kinga čini Kingom ? Dobro, čovjek zna opisivati napete radnje, cliffhangeri, twistovi, čudni likovi. Znaju to mnogi. Usudila bih se reći da je to zanat koji se može svladati ako se ima dovoljno talenta. Ono što me privlači Kingu je osjećaj izmještenosti dok čitam, magija kojom postiže da čudovišta izgledaju gotovo ljudski i možda ono najvažnije; u svakoj  njegovoj knjizi sam susrela barem jednog od svojih demona. Sad bi vi htjeli saznati koji su to moji demoni? Isti kao i vaši. Razlika je samo u njihovoj veličini. Ako ne vjerujete meni, čitajte Kinga.

Ajde dobro, priznat ću vam ovoga koji me muči u posljednje vrijeme. Bilo bi divno naići na nekog pisca sa slomljenom nogom, zatočiti ga i natjerati da umjesto mene ispiše sve ove pričetine koje mi se vrte po glavi.

I ne, ne brinite, nisam Annie Wilkes, samo sam Kingova obožavateljica.

 

Objavljeno na Imaginarij.com

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

w

Connecting to %s

Create a website or blog at WordPress.com

Up ↑

%d bloggers like this: