Dnevnik čitanja – 1. dio

Tjeraj svoj plug preko mrtvačkih kostiju_2D

Joseph Conrad : Srce tame

Lijep stil, dobra rečenica, odlični opisi, zanimljiva i napeta radnja, ali da nije posljednjih dviju stranica, knjiga bi mi ostala u sjećanju kao jedna od mnogih dobrih knjiga. Baš te posljednje dvije stranice čine obrat i svemu prethodno napisanom daju težinu. To je ona situacija kad, poslije počinjenog zločina, susjedi o počinitelju daju izjave da je bio dobar i miran čovjek.

John Irving : Svijet po Garpu

 

Roman u kojem pratimo život jednog pisca. Ni po čemu spektakularan život. Aj dobro, ima malo štofa, ali da sam ja na njegovom mjestu, rekla bih da se tu nema o čemu pisati. Irving ima. I zna. Pravo je čudo kako taj čovjek postiže napetost. Postoji jedna scena (ima ih koliko hoćeš, ali zadržat ću se na ovoj) kad Garp priprema ručak. Tjestenina sa šalšom od rajčica. To je toliko jednostavan recept, a meni su živci skakali dok sam čitala, jer sam cijelo vrijeme očekivala kako će prevrnuti tavu ili će mu zagoriti luk ili će se dogoditi već neka druga katastrofa. Naravno da je u sred pripremanja zazvonio telefon. Preporučujem knjigu iako je malo obimnija, ali brzo se čita i napetost ne prestaje do samog kraja.

Michael Cunningham : Sati

Pravo iznenađenje. Izvrsna knjiga. Opisuje dan u životima triju žena. Jedna od njih je Virginia Woolf. Savršen uvod u Gospođu Dalloway.

 

Virginia Woolf : Gospođa Dalloway

Čitala kao srednjoškolka. Svidila mi se. Bilo je tu savršenih misli, izvrsnih opisa, osjetila sam da je roman više od romana, ali sve se to meni pretvorilo u jedan veliki puding. Više nisam znala ni gdje je tko ni tko je tko. Ovaj put je čitanje bilo sasvim drukčiji doživljaj. Velika preporuka svima koji nisu čitali, a i onima koji su je čitali davno. Mlađim čitateljima bih preporučila Sate kao uvod.

Herman Koch : Večera

Počinje polagano, sasvim polagano. Dva para u restoranu. Večera se servira pred njih, Svaki čas sam očekivala da će se pojaviti Gretić ili Janković i preuzeti opisivanje pojedinog jela umjesto onog iritantnog natkonobara. Toliko je puta Koch opisao taj njegov upereni prst da mi je počeo ići na živce. Ne Koch nego konobar. I tako, večera teče, saznajemo tko je tko, pozicije se polako otkrivaju, razotkrivaju se stravične tajne (ne samo čitateljima, nego i sudionicima večere) i sa svakim novim jelom meni se sve više povraća. Mračna knjiga koja počinje bezazleno, završava krvavo.

James Bowen : Fantastični mačak Bob

Nećete u knjizi pronaći ni lijepih opisa prirode ni mudrih rečenica, ali će vam biti toplo oko srca. Mladi ovisnik na odvikavanju susreće napuštenog i ranjenog mačka Boba. Sve ostalo je čista Pepeljuga.

Knut Hamsun : Glad

Govore da je ova knjiga prethodnica Joyceu i da je autobiografska. Na stotinjak stranica je opisano gladovanje i skretanje s pameti mladog pisca bez posla. Toliko je dobro napisana da sam sljedećeg jutra, na poslu, ustvari u sred posla, promislila „tko zna je li onaj jadnik nešto pojeo“. Ono što me jako iznenadilo u svom tom jadu je optimizam glavnog lika. Pročitati, pročitati, pročitati.

James Canon : Priče iz grada udovica i kronike iz zemlje muškaraca

Uspoređuju ga s Marquezom. Ne vidim velike sličnosti. Prva polovina knjige je iznimna. Izvrstan stil, pametni zapleti, odličan tempo. Likovi savršeni. Druga mi izgleda kao da je odrađena. Možda je tome tako jer je glavni antagonist  sišao s pozornice. Kraj mi se ne sviđa.

Elisabeth Hermann : Selo prokletih

Pristojan krimić . Lako se čita, brzo zaboravlja.

Olga Tokarczuk : Tjeraj svoj plug preko mrtvačkih kostiju

Tko voli krimiće, misteriozna ubojstva, mračna raspoloženja, oduševit će se. Tko preferira stil pisanja, oduševit će se. Preporuka. Velika.

Tom McCarthy : Ostatak

Ideja je izvanredna. Stil također. Kad ne bi postojala posljednja trećina, gdje mi je stvarno dosadilo to njegovo cjepidlačenje, knjiga bi bila vrhunska. Tipu padne na glavu nešto iz zraka, dobije veliku, ali stvarno veliku odštetu i (kako tip nije ja niti ima moju djecu) ne zna što će s njom, pa uloži u dionice. S vremenom mu se javi ideja neke zgrade i zvukova i mirisa u njoj, pa je pronađe, iseli stanare, preuredi je i u njoj uprizoruje svoja sjećanja. Sve detaljno opisano i zanimljivo. Kasnije ide drugo uprizorenje. Također detaljno opisano i zanimljivo. Onda treće. Još uvijek je zanimljivo, ali malo manje. Na četvrto uprizorenje sam prozviždala. Valjda je baš zbog toga prozviždavanja knjiga proglašena kultnom. Ne znam bih li vam je preporučila. Ipak bih.

Advertisements

One thought on “Dnevnik čitanja – 1. dio

Add yours

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

Create a website or blog at WordPress.com

Up ↑

%d bloggers like this: